I ono što je najvažnije da znaju budući roditelji i roditelji male djece jesu znaci upozorenja. Ako beba ne počinje da „brblja „ (mama, baba, tata). Ne progovara ni jednu riječ sa 16 mjeseci. Ne kombinuje dvije riječi sa dvije godine. Ne pokazuje prstom šta želi. Ne odaziva se i ne okreće se prema izvoru zvuka. Gubi ili ne razvija govor i socijalizaciju. Ne pokazuje interes za istraživanje okoline. Ne interesuju ga/je druga djeca. Ne može zadržati pažnju na zadanim aktivnostima. Loš ili ne postojeći kontakt očima. Ne zna se igrati igračkama, igra nije funkcionalna. Ne zna svrhu svakodnevnih predmeta (npr.češalj-češljanje, telefon-prinosi uhu, čaša-pretvara se da pije i sl..). Opsesivno reda igračke ili druge predmete iz okoline. Ne prati jednostavne vokalne naloge (npr."dođi", "daj", "donesi", "uzmi“ "otvori"i sl). Nekad Vam se čini da dijete "ne čuje". Ne reaguje/ne odaziva se na svoje ime. Čudna repeticija (ponavljanje) određenih ponašanja, neobično korištenje tijela (lepršanje rukama,hodanje na prstima, zagledanje ruku, igranje prstićima, pokrivanje ušiju, stavljanje prstiju u uši i sl.) Zatim, opsesija određenim radnjama ili predmetima (opsesija vodom, svjetlima,prekidačima, svjetlucavim predmetima, vrtenje poklopaca i sl.) . Opsesivno vrti točkove na autićima ili vrti neke predmete, veliko interesovanje za ventilatore i sve" vrteće"predmete. Insistiranje na rutinama i redosljedu određenih radnji, događaja.

Sve su ovo znaci upozorenja koji trebaju znati svi roditelji ali i zdravstveni radnici i saradnici kako bi se na vrijeme reagovalo.

Ukoliko dijete do polaska u školu nema poteškoće u govoru a odgajateljice u vrtiću su primetile da pogrešno drži olovku ili ne može povezati skupinu glasova u riječ ni rastaviti riječ na glasove potrebno je što prije reagovati i uključiti dijete na logopedski tretman. Jer iz takvih teškoća proizlaze teškoće u čitanju i pisanju i tada se počinje raditi na glasovno slogovnoj terapiji kao predvježbama vještina čitanja i pisanja.
Iznimno je važno kod predškolca ispitati orijentaciju u prostoru, odnosi lijevo-desno u odnosu na sebe i druge, vidjeti postoji li jezična slabost u govoru, tj. čuti dijete kako i na koji način se izražava te koliki mu je vokabular. Dijete u toj dobi treba naučiti da je pisana riječ znak za izgovorenu, da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku.Ako dijete s teškoćama krene u prvi razred, one s vremenom postaju sve vidljivije. Naime, u početku kada počinje usvajati vještinu čitanja, najčešće nastaju smetnje zbog nedovoljno učvršćene veze slovo-glas, prisutne su teškoće u glasovnoj analizi i sintezi i u nedovoljno razvijenoj vizualno-motornoj percepciji.

Ako dijete treba logopedske vježbe ne treba ih odlagati jer pravovremeni reagovanjem i što ranijim uključivanjem u logopedski tretman mogu se ukloniti smetnje, minimizirati problem, postići puni potencijal i spriječiti razvijanje njegove svijesti o poremećaju te eventualne neugode koje bi ono moglo doživjeti u okolini, vrtiću ili školi.